Malabo

Malabo leži na sjeveru otoka Bioko (Fernando Po), na rubu potopljenog vulkana u Gvinejskom zaljevu. Grad ima vrlo dobru i duboku luku iz koje se izvozi kakao, drvo i kava.

Malabo ima Tropsku savansku klimu po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa dugom sezonom kiša i kratkim sušnim periodom od decembra do februara. Prosječno padne do 1799 mm kiša na godinu, a temperaturne oscilacije su tokom godine vrlo male, tako da je prosječna temperatura po danu od 28 do 30 °C.

Portugalski pomorac Fernão do Pó, bio je prvi Evropljanin koji je doplovio do otoka Bioko 1472. on ga je nazvao Formosa (Lijepi). Kada su ga Portugalci kolonizirali 1474. nazvali su ga po njemu Fernando Pó. Portugalci su 1778. taj otok s obližnjim arhipelagom i posjedom na afričkom kopnu između rijeka Niger i Ogoue dali Španjolskoj u zamjenu za teritorij na američkom kontinentu.

Malabo su 1827. osnovali Britanci kao pomorsku bazu Port Clarence, nakon što su zakupili otok Bioko od Španjolaca. On im je trebao da izgrade pomorsku bazu iz koje bi mogli kontrolirati zabranu trgovine robovima uz afričku obalu. Na otok, ali i u novo naselje, počeli su se doseljavati oslobođeni robovi, koji se lokalno zovu Fernandinos. Na njihove potomke se još i danas može naići u Malabou, prepoznaje ih se po govoru koji je mješavina afričkih i portugalskog jezika. Kad su Britanci vratili Španjolskoj otok, oni su ga prezvali u Santa Isabel.

Nakon što je Ekvatorijalna Gvineja postala nezavisna 1969. Malabo je postao glavni grad zemlje, umjesto dotadašnjeg Bata na kopnu. Nakon izbijanja nereda 1969. iz grada se masovno iselilo evropsko stanovništvo (uglavnom španjolskog porijekla). Na trendu brisanja svih tragova evropskog kolonijalnog nasljeđa gradu je promjenjeno ime 1973. u afričko Malabo. Malabo je izgubio puno od svog karaktera 1970-ih godina, za vladavine tadašnjeg predsjednika Macíasa Nguema, koji je provodio teror nad većinskim plemenom Bubi na otoku Bioka. Unatoč tome što je danas naftom bogat grad, to se na Malabu uopće ne vidi, grad ima vrlo malo asfaltiranih ulica, one su uglavom u historijskom dijelu grada iz vremena španjolske uprave.

Malabo još uvijek ima (iako dosta devastiran) historijski centar sa španjolskim kolonijalnim građevinama, osobito su interesantne katedrala iz 1916. građena u neogotičkom stilu i Predsjedniča palača (Palacio de la Presidencia), koje se nalaze na Plaza de España.

Malabo je prije svega politički, komercijalni i financijski centar zemlje u kojem većina zaposlenih radi u administraciji. Otkriće i eksploatacija naftne u zemlji 1980-ih i 90-tih dovela je do povećanja poslovne aktivnosti u gradu. Proizvodnja nafte se povećala na 360.000 barela dnevno (2004.), ali se to povećanje ne vidi u gradu, koji je i nadalje vrlo siromašan. Malabo je povezan sa ostakom zemlje na kopnu trajektima, grad ima i međunarodni aerodrom (IATA kod: SSG, ICAO kod: FGSL)

• Malabo na portalu Encyclopædia Britannica (en)
• Vodič po Malabu Arhivirano 2010-07-08 na Wayback Machine-u (en)