Bit

Riječ bit nastala je 1948. godine kao kratica od binary digit (binarna znamenka). Potreba za mjernom jedinicom količine informacija nastupila je relativno nedavno, tijekom projektiranja prvih elektroničkih računala.

Iako je za mjerne jedinice uobičajeno da imaju kratke oznake, nema definitivnog dogovora za oznaku jedinice bit. Uobičajeno ga je označavati i kao bit (dakle, bez kraćenja) i kao b. No treba biti oprezan da ako se koristi kratki oblik b, da to bude samo u kontekstu u kojem je očito da se govori o količini informacije odnosno o veličini prostora za pohranu informacije, jer se oznaka b koristi i za ne-SI jedinicu barn.

Na jedinicu bit se uobičajeno primjenjuju prefiksi SI sustava za tvorbu većih jedinica.

Kako se jedinica bit često označava za izražavanje veličine prostora za pohranu podataka, a sam prostor za pohranu podataka je tipično neki memorijski uređaj organiziran po brojevnoj bazi 2, odnosno binarnom sustavu, pokazalo se praktičnije koristiti prefikse za mjerne jedinice zasnovane također na binarnom sustavu. Za takve jedinice preporuča se uporaba sljedećih binarnih predmetaka:

Gornji predmetci zasnovani na brojevnoj bazi 2 definirani su IEC 60027-2 standardom, a često se u literaturi i operacijskim sustavima umjesto njih neprecizno koriste klasični SI predmetci.

Uz gornji sustav oznaka, koriste se i druge mjerne jedinice koje su izvedene iz jedinice bit:

• riječ (word) - riječ je niz bitova, tipične duljine 6, 8, 12, 16, 32, 64, pa i više. Nema jedinstvenog dogovora koliko je jedinica „riječ“ duga, već to ovisi o kontekstu u kojem se upotrebljava. Uvođenjem jedinice „bajt“ postalo je neuobičajeno da se jedinica „riječ“ koristi za 8 ili manje bita
• bajt (byte) - također nema strogo definiranu duljinu, ali je to najčešće 8 bita
• oktet - 8 bita. Kako je bajt često duljine 8 bita, ali ne uvijek, uvedena je jedinica „oktet“ kao nedvosmislen izraz za 8 bita.
• nibble - obično 4 bita, ali također ovisi o kontekstu.