Apodanthes rod je potpuno parazitskih kritosjemenjača iz porodice Apodanthaceae. Pierre Antoine Poiteau, rod je objavio 1824. u Annales des Sciences Naturelles 3: 422. Kew danas prihvaća samo jednu vrstu, Apodanthes caseariae Poit., pa je rod monotipski. Prirodno je rasprostranjen u Srednjoj i tropskoj Južnoj Americi, od Belizea i Gvatemale do Bolivije i Brazila.
Tipska vrsta: Apodanthes caseariae Poit. — ujedno jedina danas priznata vrsta roda. Rod i vrsta opisani su zajedno 1824.
Opis
Budući da je rod monotipski, njegov opis odgovara vrsti A. caseariae. To je aklorofilni holoendoparazit koji gotovo cijeli život provodi skriven unutar stabljike biljke domaćina. Nema razvijene korijene, stabljiku ni listove; vegetativno tijelo reducirano je na nitastu, miceliju sličnu mrežu stanica koja prodire kroz tkiva domaćina. Izvana postaje vidljiv tek u vrijeme razmnožavanja, kada cvjetni pupovi probiju koru.
Cvjetni pupovi isprva se na kori pojavljuju kao sitna, svijetlosmeđa ispupčenja promjera oko 1–1,5 mm, zatvorena tvrdim plutastim poklopcem. Nakon njegova pucanja izlaze brojni jarkožuti cvjetovi, često gusto raspoređeni po deblu i granama domaćina. Cvjetovi su jednospolni i pravilni; muški i ženski cvjetovi mogu se nalaziti na istoj zaraženoj stabljici domaćina.
Cvijet je okružen ljuskastim, sekretornim pricvjetnim strukturama, a tepali su raspoređeni u tri pršljena: vanjski s dva, srednji s četiri i unutarnji s četiri tepala. Ženski cvjetovi dugi su više od 5 mm, što je jedan od važnih znakova po kojima se Apodanthes razlikuje od roda Pilostyles.
U muškim cvjetovima prašnički organi izrazito su reducirani: peludne vrećice nemaju zasebne niti i antere, nego su srasle u prstenastu strukturu, s približno 15–20 peludnih vrećica u svakom od dvaju prstenova. Ženski cvijet ima plodnicu sastavljenu od četiri potpuno srasla plodna lista; plodnica je jednopretinasta, s brojnim sjemenim zametcima i parijetalnom placentacijom.
Plod je mesnata, mnogosjemena boba. Sjemenke su vrlo sitne i nose elajosom, odnosno mesnati privjesak bogat hranjivim tvarima. Novija opažanja pokazuju da mravi roda Crematogaster posjećuju plodove, hrane se njihovim sekretom te odnose sjemenke, pa se smatra mogućim da sudjeluju u rasprostranjivanju sjemena.
Domaćini i parazitizam
Apodanthes caseariae parazitira prvenstveno na stablima i grmovima porodice Salicaceae, osobito rodu Casearia, a potvrđen je i na Xylosma. Revizija iz 2014. navodi, među ostalima, domaćine Casearia aculeata, C. arborea, C. decandra, C. grandiflora, C. guianensis, C. hirsuta i C. nitida.
Novije istraživanje posebno je proučavalo parazitiranje na Casearia sylvestris. Pojedini stariji navodi domaćina iz Burseraceae, Meliaceae ili drugih porodica nisu jednako dobro potvrđeni i autori upozoravaju da ih treba dodatno provjeriti.
Veza s domaćinom toliko je potpuna da je u prošlosti Apodanthes bio pogrešno tumačen čak kao abnormalni cvijet same Casearije nastao nakon uboda kukca. Poiteau je tu neobičnu zabunu zabilježio već u izvornom opisu iz 1824.
Rasprostranjenost i ekologija
Rod je neotropski. Kew ga navodi iz Belizea, Gvatemale, Hondurasa, Nikaragve, Kostarike, Paname, Kolumbije, Venezuele, Gvajane, Surinama, Francuske Gijane, Ekvadora, Perua, Bolivije i Brazila. Vrsta raste ponajprije u vlažnim tropskim šumama, ali se javlja i u sezonski suhim šumama ondje gdje postoje odgovarajući domaćini.
Cvjetanje može biti vrlo obilno: stotine sitnih cvjetova probijaju koru debla domaćina. Istraživanja u Kolumbiji pokazala su da su cvjetovi u osunčanim položajima gušći i brojniji nego u zasjenjenom šumskom podrastu.
Oprašivanje i rasprostranjivanje sjemena
Glavni izvor: Ramírez-Ramírez i sur. (2026)
Cvjetove posjećuju pčele, ose, muhe, leptiri i mravi. Posebno su česti mravi, koje privlači obilni sekret cvjetnih struktura. Autori najnovijeg istraživanja smatraju mogućim da mravi sudjeluju i u oprašivanju, ali naglašavaju da je to još potrebno eksperimentalno potvrditi.
Mnogo su čvršća opažanja njihove uloge oko plodova: mravi su viđeni kako otvaraju stare plodove, hrane se sekretom i odnose svježe sjemenke. Elajosom na sjemenkama dodatno podupire mogućnost mirmekohorije, odnosno rasprostranjivanja sjemena mravima.
Sistematika i povijest
Poiteau je 1824. istodobno opisao rod Apodanthes i vrstu A. caseariae na temelju materijala iz Francuske Gijane. Tipski primjerak vrste potječe iz Karouanyja u Francuskoj Gijani, gdje ga je Poiteau oko 1802. prikupio kao parazita na vrsti roda Casearia.
Tijekom sljedećih gotovo dvjesto godina različite populacije opisivane su kao zasebne vrste. Revizija Bellot i Renner iz 2014., koja je spojila morfološke podatke s nuklearnim i mitohondrijskim sekvencama, pokazala je da pripadaju jednoj široko rasprostranjenoj vrsti A. caseariae. Rod je time sveden na jednu priznatu vrstu.
Najnoviji rad (iz 2026.) procijenio je plastidni genom A. caseariae na samo oko 13,3 kb. Zadržan je tek malen broj plastidnih gena, što potvrđuje koliko je potpuni parazitizam izmijenio njegov genom.
Galerija
Sinonimi
Kew navodi šest heterotipskih sinonima jedine vrste:
- Apodanthes flacourtiae Kasst. in Linnaea 27: 413 (1856)
- Apodanthes minarum Vattimo in Revista Brasil. Biol. 33: 140 (1973)
- Apodanthes panamensis Vattimo in Revista Brasil. Biol. 33: 140 (1973)
- Apodanthes roraimae Vattimo in Rodriguésia 29(44): 48 (1978)
- Apodanthes surinamensis Pulle in Recueil Trav. Bot. Néerl. 6: 259 (1909)
- Apodanthes tribracteata Rusby in Descr. S. Amer. Pl.: 15 (1920)
Revizija iz 2014. spominje još Apodanthes matogrossensis Vattimo, ali to ime nije valjano objavljeno jer mu je u prvotnoj objavi nedostajao tada potreban latinski opis ili dijagnoza. Zato ga Kew opravdano ne vodi među sinonimima.
Vanjske poveznice
- Scientists Uncover Strange Secret Life of a Jungle Butterfly
