Phyllonoma je biljni rod iz porodice Helwingiaceae i reda Aquifoliales. U sustavima do APG IV bio je jedini rod zasebne porodice Phyllonomaceae Small, koju APG V iz 2026. uključuje u proširenu porodicu Helwingiaceae. Rod obuhvaća grmove, penjuće grmove i manja stabla, među kojima ima kopnenih, epifitskih i hemiepifitskih biljaka. Prirodno je rasprostranjen od Meksika preko Srednje Amerike do Anda u Peruu i Boliviji. Kew prihvaća pet vrsta.
Opis
Biljke su gole ili gotovo gole, često polegle ili penjuće. Listovi su jednostavni, naizmjenični i uglavnom dvoredno raspoređeni. Plojke su eliptične do usko jajaste, cjelovita ili različito pilasta ruba, pri čemu se cjeloviti i nazubljeni listovi mogu pojavljivati čak i na istoj biljci. Palistići su sitni i rano otpadaju, a s unutarnje strane nose žljezdaste dlačice.
Najprepoznatljivija osobina roda su epifilni cvatovi, koji izrastaju na gornjoj strani lisne plojke, obično duž glavne žile prema njezinu vrhu. Cvatovi su maleni i mogu izgledati poput čuperaka ili kratkih grozdova. Anatomsko istraživanje pokazalo je, međutim, da su barem kod proučenih vrsta zapravo jednostrane cime, a kod P. tenuidens preciznije škorpionske cime.
Cvjetovi su sitni, dvospolni i pravilni, uglavnom peteročlani. Čaška ima 4–5 vrlo kratkih režnjeva sa žljezdastim dlačicama uz rub, a latice su u pupu valvatne te se pri cvatnji šire ili zavrću unatrag. Prašnika je 5, izmjenjuju se s laticama i pričvršćeni su uz hipantij. Na vrhu podrasle plodnice nalazi se izražen epigini nektarijski disk.
Plodnica je građena od dva plodna lista, jednokomorna je i ima parijetalnu placentaciju s više sjemenih zametaka. Vrat završava dvodijelnom njuškom ili se u gornjem dijelu dijeli. Plod je mesnata boba, pri dozrijevanju uglavnom bijela, s nekoliko sjemenki; Neotropikey navodi najčešće 2–9 sjemenki.
Epifilni cvatovi
Rasprostranjenost i stanište
Rod je ograničen na Neotropis. Rasprostranjen je od Meksika preko Gvatemale, Hondurasa, Salvadora, Kostarike i Paname do Kolumbije, Ekvadora, Perua i Bolivije. Većina vrsta raste u vlažnim tropskim i planinskim šumama, uglavnom približno između 1000 i 3000 m nadmorske visine.
Životni oblik nije jednak u svim vrstama: primjerice P. cacuminis raste kao stablo, P. tenuidens može biti epifitski grm, dok je P. laticuspis zabilježen kao hemiepifitski grm.
Sistematika
Ime Phyllonoma prvi je put objavljeno 1820. u djelu Systema Vegetabilium J. J. Roemera i J. A. Schultesa; Kew autorstvo roda navodi kao Willd. Jedini rodni sinonim koji Kew priznaje jest Dulongia Kunth, ustanovljena 1825.
Taksonomski položaj roda dugo je bio nesiguran. U starijim sustavima smještan je među Saxifragaceae ili Grossulariaceae, a revizija Morija i Kallunki iz 1977. još ga je obrađivala kao pripadnika Grossulariaceae. Porodica Phyllonomaceae Small bila je opisana već 1905., ali je njezina samostalnost općenito prihvaćena tek nakon molekularnih istraživanja. U sustavima APG smještena je u Aquifoliales, gdje molekularni i morfološki podaci podupiru njezino sestrinsko srodstvo s Helwingiaceae.
APG III i APG IV priznavali su Phyllonomaceae i Helwingiaceae kao zasebne, blisko srodne porodice reda Aquifoliales. APG V iz 2026. proširio je opseg Helwingiaceae uključivanjem Phyllonomaceae, pa se rod Phyllonoma prema tom sustavu zajedno s rodom Helwingia svrstava u Helwingiaceae.
Vrste
- Phyllonoma cacuminis Standl. & Steyerm.
- Phyllonoma laticuspis (Turcz.) Engl., Meksiko, Gvatemala, Honduras, Kostarika
- Phyllonoma ruscifolia Willd. ex Schult., Kolumbija, Gvatemala, Kostarika, Peru, Panama, Bolivija, ?Ekvador
- Phyllonoma tenuidens Pittier, Panama, Kostarika
- Phyllonoma weberbaueri Engl., Peru, Bolivija
Sinonimi
Heterotipski:
- Dulongia Kunth in F.W.H.von Humboldt, A.J.A.Bonpland & C.S.Kunth, Nov. Gen. Sp. 7: 76 (1825)
