In vivo latinski je naziv u značenju »unutar živog« za istraživanja u kojima se ponašanje različitih bioloških entiteta testira na cijelim živim organizmima.
Primjena
Primjeri istraživanja in vivo uključuju:
- patogenezu bolesti u odnosu efekte bakterijske infekcije s efektima pročišćenih bakterijskih toksina
- razvoj antibiotika, antivirusnih lijekova i općenito novih lijekova
- nove operativne zahvate
Shodno tome, glavni elementi ovakvog istraživanja su testiranja na životinjama i klinička ispitivanja. In vivo se koristi češće koristi od in vitro, jer je bolje prilagođeno za promatranje ukupnih učinaka eksperimenata.
Engleski mikrobiolog Harry Smith i njegovi kolege su sredinom 1950-ih godine pokazali važnost studija in vivo. Otkrili su da su sterilni filtrati seruma iz životinja zaraženih bakterijom Bacillus anthracis mogli izazvati simptome bolesti ako bi se unijeli u krvotok drugih životinja, što nije bio slučaj s filtriranim ekstraktima iz istog organizma nastale in vitro. Time su ujedno i otkrili toksin antraksa, što je imalo velik utjecaj na istraživanja patogeneze zaraznih bolesti.
Srodni nazivi
- in vitro (lat. "u staklu") - istraživanje bioloških entiteta izvan cjeline organizma, uz uporabu posuda koje su klasično bile od stakla
- ex vivo (lat. "izvan živog") - istraživanje u stranicama odstranjenima iz živog organizma (kulture stanica iz onih odstranjenih biopsijom)
- in silico (lat. "u kremenu") - moderni, izvedeni naziv koji označava istraživanja na računalnim modelima bioloških entiteta
- in papyro (lat. "u papiru") - moderni, izvedeni naziv koji označava općenita znanstvena istraživanja i preklapa se s in silico
- in situ (lat. "na mjestu") - istraživanja bioloških entiteta u prirodnom okruženju gdje su pronađeni
