Glog (lat. Crataegus), velik i brojni rod iz porodice ružovki koji obuhvaća 380 priznatih vrsta grmova i niskih stabala, koji narastu najviše do 15 metara.
Rastu samoniklo po rubovima šuma i polja, i u ravničarskim i u planinskim krajevima. Plod mu je crvena bobica (gloginja) koja dozrijeva u rujnu ili listopadu, jestiva je, i koristi se za izradu marmelada, želea i kompota.
Opći opis
Glog, (rod Crataegus), veliki je rod trnovitog grmlja ili malog drveća iz porodice ruža (Rosaceae), porijeklom iz sjevernog umjerenog pojasa. Mnoge su vrste uobičajene za Sjevernu Ameriku, a brojne kultivirane sorte uzgajaju se kao ukrasi zbog svojih atraktivnih cvjetova i plodova. Glog je također prikladan za formiranje živica, a njegova kombinacija čvrstih grančica, tvrdog drva i brojnih bodlji čini ga snažnom preprekom za stoku i divlje životinje.
Fizički opis
Glogovi su listopadne biljke s jednostavnim listovima koji su obično nazubljeni ili režnjeviti. Bijele ili ružičaste cvjetove, obično u grozdovima, prate male jabučaste jabuke koje se kreću od crvene do narančaste do plave ili crne. Plodovi se razlikuju po okusu i teksturi, ali su jestivi i ponekad se koriste u biljnoj medicini. Neke vrste karakterizira horizontalno grananje, navika rasta za koju se smatra da povećava njihovu ukrasnu vrijednost. Vrste se lako hibridiziraju jedna s drugom, što njihovu taksonomiju čini pomalo spornom.
U našim krajevima poznat je bijeli (C. monogyna) i službeno još nepriznati kao posebna vrsta crveni glog (C. oxyacantha).
List i cvijet su mu ljekoviti.
Ugroženost
Tri vrste gloga su ugrožene ili čak kritično ugrožene, to su:
- ugrožene:
- Crataegus nigra Waldst. & Kit.
- kritično ugrožene
- Crataegus knorringiana Pojark.
- Crataegus necopinata Pojark.
- Crataegus turcicus Dönmez
Galerija
