factograf
BS
Sign in

Uracil

Uracil
All data from the card 11
Hemijski spoj
Uracil
Druga imena
2-oksi-4-oksi pirimidin,2,4(1H,3H)-pirimidindion,2,4-dihidroksipirimidin, 2,4-pirimidindiol
Molekularna formula
C4H4N2O2
CAS registarski broj
66-22-8
InChI
1/C4H4N2O2/c7-3-1-2-5-4(8)6-3/h1-2H,(H2,5,6,7,8)
Molarna masa
112,08676 g/mol
Agregatno stanje
Čvrsto
Gustoća
1,32 g/cm³
Tačka topljenja
335 °C, razlaže se
Rastvorljivost
Raastvorljiv
NFPA 704
0 0 0
Uracilski tautomeri: Amid ili laktam struktura (lijevo) i imid ili laktim (desno)
Uracilski tautomeri: Amid ili laktam struktura (lijevo) i imid ili laktim (desno)

Uracil (U) je jedna od pet nukleobaza koje učestvuju u pohranjivanju i transferu genetičke informacije. Sadrže je sve kategorije RNK (iRNK, tRNK i dr.), gdje zamenjuje timin koji se nalazi u DNK.

Sastav: Pirimidin-2,4(1H,3H)-dion ili
2-oksi-4-oksi pirimidin,
2,4(1H,3H)-pirimidinedion,
2,4-dihidroksipirimidin,
2,4-pirimidinediol
  • O=C1NC=CC(=O)N1
  • Formula:C4H4N2O2

U molekulama RNK, uz adenin, citozin i guanin on je jedna od četiri dušične baze u zapisivanju genetičkog koda.

Zamjenjujući timin, i uracil obrazuje bazni par sa adeninom, također ppreko dvostruke vodikove veze, ali mu nedostaje metil grupa koj ima timin. Ove klase RNK su posrednici u prepisivanju i prevođenju genetičke poruke, u kojoj je uracil jedno od slova.

Za razliku od timina, uracil se lakše degradira u citozin. Nespecifično, a izuzetno rijetko se nađe i u molekulama DNK.

Uracil je uobičajen u prirodi, gdje se javlja kao pirimidinski derivat. Ime "uracil" potiče iz 1885. od njemačkog hemičara Roberta Behrenda, koji je namjeravao sintetizirati derivate mokraćne kiseline. Originalno otkriće udiscovered in 1900. kada je Alberto Ascoli izolirao hidrolizom kvaščevog nukleina;, a također je nađen u goveđem timusu, slezini, haringi spermi i žitaricama. To je planarni nezasićene spoj koji ima sposobnost da apsorbira svjetlo.

Studije iz 2008. godine, na osnovu odnosa izotopa 12/C 13C organskih spojeva, našle su da su na Murchison meteoritu prisutni uracil, ksantin i srodnne molekule, što indicira da su formirane i van Zemlje.

U 2012. godini, analiza podataka iz Cassini misije u orbiti Saturnovog sistema je pokazala da u sastavu Titanovih površina može biti i uracila.

Uracil se također reciklira u seriji fosforibosiltransferaznih reakcija. Degradacija uracila producira the supstrate aspartat, ugljeddioksid, i ammonij.

C4H4N2O2 → H3NCH2CH2COO− + NH4+ + CO2

Oksidativnom degradacijom uracil producira ureu i maleičnu kiselinu u prisustvu vodikovog peroksida H2O2 i Fe2+ ili dvoatomskog kisika i Fe2+.

Uracil je slaba kiselina. Prvi korak ionizacije uracila nije poznat. Negativni naboj je na anionu kisika i održava konstantu kiselinske disocijacije: pKa manje ili jednako 12, bazni pKa = -3.4, dok je kiselinski pKa = 9.389. U gasovitoj fazi, uracil ima 4 mjesta sa više kiseline nego vode.

Također pogledajte

Read next

In 63 languages

Text from Wikipedia, CC BY-SA 4.0 · Source article