Olovka

Olovka spada u slikarske tehnike, grupa crtaćih tehnika. Kroz historiju se znatno mijenjala. Postoje također i olovke u boji. Prvi materijal od kojeg se materijal uloška olovke bio je srebro.

Srebro je ostavljalo sivi trag, međutim problem je bio u skupoći materijala. Zatim ga zamjenjuje olovo. Ono je mekše pa je ostavljalo postojaniji trag od srebra. Međutim olovo je teško pa su ljudi ponovno prisiljeni pronaći materijal za pisanje, pa su pronašli grafit. Grafitna olovka je izumljena 60-tih godina 16. vijeka. On se miješa sa glinom pa može biti različitih tvrdoća: od jako mehkog do tvrdog, stoga danas razlikujemo mehke i tvrde olovke.

Ipak, za razliku od srebrenke, grafit se brže troši jer je mehkan. Olovka može ponuditi debelu, tanku, tamniju i svjetliju crtu. Ona daje više mogućnosti i ona je neujednačena. Ona je jedna od daleko mogućnosti nego srebrenka, baš zbog toga što je grafit u olovci mekši. S olovkom se može lahko sjenčanti, pa se zbog toga brzo postiže punoća oblika. Čistoća olovke daje njen suhi trag.

Klasicizam (na prijelazu sa 18. na 19. vijek) pokušava obnoviti vrijednosti klasične umjetnosti i zamjenjuje srebrenku. Klasicisti oponašaju prirodu, što znači da stvaraju fotografsku sličnost. Umjetnik je olovku maksimalno znao prilagoditi tom materijalu kojeg je prikazivao.