Za Muhammeda, posljednjeg islamskog poslanka, se kaže da je imao ukupno trinaest žena. Kao znak poštovanja, muslimani svaku od ovih žena nazivaju titulom "Umm al-Muʾminīn" (arapski: أُمّ ٱلْمُؤْمِنِين, doslovno "Majka pravovjernih"; množina: arapski: أُمَّهَات ٱلْمُؤْمِنِين), što je izvedeno iz ajeta 33:6 Kur'ana.
Izvori navode različite brojeve (11-19) na osnovu narativa o Muhammedovim brakovima. Ali Dashti navodi 23 Muhamedovih žena, koje dijeli u tri kategorije. Dvije od njih bile su konkubine, a četiri žene koje poklonjene Muhammedu, osim konkubina i supruga koje su mu bile dozvoljene posljednjim dijelom 49. ajeta sure El-Ahzab. Devet Muhamedovih supruga preživjelo je nakon njega. Aiša, koja je postala poznata kao Muhamedova omiljena supruga u sunitskoj tradiciji, nadživjela ga je decenijama i bila je ključna u prikupljanju raštrkanih Muhamedovih izreka koje čine hadisku literaturu za sunitsku granu islama.
Muhammedov prvi brak bio je s Hatidžom bint Huvejlid 595, kada je on imao 25, a ona 28 ili 41 godinu. Bila mu je jedina supruga sve dok njena smrt 619. (Godina tuge) nije okončala njihov 24-godišnji brak. Nakon Hatidže, Muhammed je oženio deset žena: Sevdu bint Zama 619; Aišu bint Ebu-Bekr 620; Hafsu bint Omer, Zejneb bint Huzajme i Hind bint Ebi Umeje 625; Zejneb bint Džahš 627; Džuvejrija bint Haris i Remla bint Ebu-Sufjan 628; te Safija bint Hujej i Mejmuna bint Haris 629. Osim toga, statusi Rejhane bint Amr i Marije Kibtije su sporni, jer postoji neslaganje među muslimanskim učenjacima o tome da li su bile konkubine ili supruge. S izuzetkom Aiše, sve ove žene su prethodno bile udovice ili razvedene. Uobičajeno mišljenje među sunitskim muslimanima je da je Muhammed imao sedmero biološke djece (tri sina i četiri kćeri) i da su sva osim jednog rođena s Hatidžom između 598. i 611. ili 615. Marija je Muhamedu rodila sina 630. (njegovo sedmo dijete), ali nijedan od njegovih sinova nije preživio do odrasle dobi.
Tradicionalno, dvije epohe opisuju Muhammedov život i karijeru: Mekka prije Hidžre između 570. i 622; i Medina nakon Hidžre između 622. i njegove smrti 632. "Hidžra" se odnosi na Muhamedovu migraciju, zajedno s ranim muslimanima, iz Mekke u Medinu zbog progona ranih muslimana od strane Mekkanaca. Svi osim dva njegova braka sklopljeni su nakon ove migracije.
Porodični život
Muhammed i njegova porodica živjeli su u malim stanovima pored džamije u Medini. Svaki od njih bio je širok 1,7 m i dug 2,3 m, a visina plafona bila je jednaka visini prosječnog čovjeka koji stoji. Ćebad su korištena kao zavjese za zaklanjanje vrata. Prema izvještaju Enesa ibn Malika, jednog od Muhamedovih ashaba: "Poslanik je posjećivao sve svoje žene u krugu, tokom dana i noći, a bilo ih je jedanaest". Pitao sam Enesa: "Je li Poslanik imao snage za to?" Enes je odgovorio: "Govorili smo da je Poslaniku data snaga trideset (muškaraca)". A Sa'id je, na osnovu Katadinog autoriteta, rekao da mu je Enes rekao samo o devet žena (ne jedanaest).
Iako su Muhammedove žene imale poseban status među ranim muslimanima, on im nije dozvolio da koriste njegov status poslanika kako bi dobile poseban tretman u javnosti.
Hronologija brakova
Vertikalne linije na grafiku označavaju, hronološkim redom, početak poslanstva, Hidžru i Bitku na Bedru.
Dodatna literatura
Muhammedove supruge
- Al-Shati, Bint (decembar 2006). The wives of the Prophet. Matti Moosa (trans.), D. Nicholas Ranson. Gorgias Press. ISBN 978-1-59333-398-0.
Žene u Islamu
- Freyer Stowasser, Barbara (1996). Women in the Qur'an, Traditions, and Interpretation. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-511148-4.
- Mernissi, Fatima (1991). The Veil and the Male Elite – A Feminist Interpretation of Women's Rights in Islam. Addison-Wesley (now Perseus Books Group). ISBN 9780201632217.
originally published 1987 in French, 1991 english translation, Paperback 1993
- Khadduri, Majid (1978). "Marriage in Islamic Law - The Modernist Viewpoints". American Journal of Comparative Law. The American Society of Comparative Law. 26 (2): 213–218. doi:10.2307/839669. JSTOR 839669.
Opća literatura
- Ibn Mājah, Abū ʿAbd Allāh Muḥammad ibn Yazīd (2007). English Translation of Sunan Ibn Majah with Commentary (jezik: engleski). Riyadh: Darussalam Publishers. ISBN 978-9960-9881-3-9.
- al-Ṭabarī, Abū Jaʿfar Muḥammad ibn Jarīr (1997). The History of al-Ṭabarī, Vol. 8, The Victory of Islam – Muhammad at Medina A.D. 626–630/A.H. 5-8 (jezik: engleski). SUNY Press. ISBN 978-0-7914-3150-4.
- Bukhārī, Muḥammad ibn Ismāʻīl (1997). Ṣaḥīḥ Al-Bukhārī, The Translation of the Meanings of Sahih Al-Bukhari – Arabic-English (jezik: arapski i engleski). 1. Darussalam Publishers. ISBN 9960-717-32-1.
- Garst, Karen L. (2018). Women v. Religion: The Case Against Faith – and for Freedom (jezik: engleski). Pitchstone Publishing. ISBN 978-1-63431-171-7.
- Zeitlin, Irving M. (2007). The Historical Muhammad (jezik: engleski). Polity. ISBN 978-0-7456-3998-7.
- Rinehart, Christine Sixta (2019). Sexual Jihad: The Role of Islam in Female Terrorism (jezik: engleski). Rowman & Littlefield. ISBN 978-1-4985-5752-8.
- Lapidus, Ira M. (2012). Islamic Societies to the Nineteenth Century – A Global History (jezik: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-51441-5.
- Phipps, William E. (1999). Muhammad and Jesus – A Comparison of the Prophets and Their Teachings. Continuum. str. 142. ISBN 978-0826412072.
- Ramadan, Tariq (2007). In the Footsteps of the Prophet – Lessons from the Life of Muhammad. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-530880-8.
- Peters, Francis Edward (2003). Islam – A Guide for Jews and Christians. Princeton University Press. ISBN 0-691-11553-2.
- Peters, Francis Edward (2003b). The Monotheists – Jews, Christians, and Muslims in Conflict and Competition. Princeton University Press. ISBN 0-691-11461-7. ASIN: B0012385Z6.
- Peterson, Daniel (2007). Muhammad, Prophet of God. William B. Eerdmans Publishing Company. ISBN 978-0-8028-0754-0.
- Esposito, John (1998). Islam – The Straight Path. Oxford University Press. ISBN 0-19-511233-4.
- Guillaume, Alfred (1955). The Life of Muhammad – A Translation of Ibn Ishaq's Sirat Rasul Allah. Oxford University Press. ISBN 0-19-636033-1.
- Wessels, Antonie (1972). A modern Arabic biography of Muḥammad - a critical study of Muḥammad Ḥusayn Haykal's Ḥayāt Muḥammad. Brill Publishers. ISBN 978-90-04-03415-0.
- Haykal, Muhammad Husayn (1976). The Life of Muhammad.
- Lings, Martin (1983). Muhammad – his life based on the earliest sources. Inner traditions international.
- al-Mubarakpuri, Safi ur Rahman (1979). Ar-Raheeq Al-Makhtum. Muslim World League.
- Nomani, Shibli (1970). Sirat Al-Nabi. Pakistan Historical Society.
- Reeves, Minou (2003). Muhammad in Europe – A Thousand Years of Western Myth-Making. New York University Press. ISBN 978-0-8147-7564-6.
- Rodinson, Maxime (1971). Muhammad. Allen Lane the Penguin Press. ISBN 978-1-86064-827-4.
- Watt, William Montgomery (1956). Muhammad at Medina. Clarendon Press. ISBN 0-19-577286-5.
- Tucker, Spencer C. (2010). The Encyclopedia of Middle East Wars – The United States in the Persian Gulf, Afghanistan, and Iraq Conflicts [5 volumes]: The United States in the Persian Gulf, Afghanistan, and Iraq Conflicts. ABC-Clio. ISBN 9781851099481.
- Watt, William Montgomery (1974). Muhammad – Prophet and Statesman. Oxford University Press. ISBN 0-19-881078-4.
- Tabari (1997). Vol. 8 of the Tarikh al-Rusul wa al-Muluk. State University of New York Press.
