factograf
BS

Maguba Sirtlanova

Maguba Sirtlanova

Key facts

datum rođenja15. juli 1912.
datum smrti1. oktobar 1971.
zanimanjePilot
mjesto smrtiKazanj
primljene nagradeOrden Lenjina
All data from the card 10
Rođenje
15. juli 1912.Belebej, Ruska Imperija
Smrt
1. oktobar 1971 (59 godina)Kazanj, SSSR
Nacionalnost
Tatarka
Pripadnost
SSSR
Služba
Sovjetsko ratno vazduhoplovstvo
Čin
poručnik
Ratovi
Drugi svjetski rat
Vojska
Crvena armija
Rod vojske
Avijacija
Jedinice
46. puk nočnih bombardera

Maguba Gusejnovna Sirtlanova (ruski: Магуба Гусейновна Сыртланова, tatarski: Мәгубә Хөсәен кызы Сыртланова) rođena 15. jula 1912. U Belebeju, Ruska Imperija, (danas Baškortostan, Rusija) bila je poručnik i pilot Sovjetskog ratnog vazduhoplovstva, pripadica bombarderskog puka Noćne vještice i Heroj Sovjetskog Saveza za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Biografija

Rođena je 15. jula 1912. u tatarskoj porodici u Belebeju, Baškortostan, u Ruskom Carstvu. Bila je studentica Kazanjskog hemijskog fakulteta nakon što je završila srednju školu 1927. Nije mogla završiti studije u Kazanju jer se morala preseliti u Uzbekistansku SSR sa svojim starijim bratom.

Nakon kratkog preseljenja, radila je u Kokandu kao telegrafistkinja od decembra 1929. do januara 1930. prije nego što je prešla na posao u fabriku svile u Margilanu, gdje je kasnije postala sekretarica Komsomola. Godine 1931. završila je obuku za geodetu u Taškentu, nakon čega je radila na terenu za centralnoazijsku diviziju civilne zračne flote. Nakon što je nastavila studije u Lenjingradu, unaprijeđena je u višeg geodetu centralnoazijske regionalne direkcije Aeroflota.

Razvivši želju da se bavi avijacijom, upisala se u Bashalovljevu pilotsku školu u januaru 1933. i završila teorijsku obuku, ali je izbačena u oktobru te godine bez objašnjenja. Ne odustajući, radila je kao avio-mehaničarka u Tbilisiju gdje je na kraju uspjela ostvariti svoj san o učenju letenja. Nakon što je diplomirala na Tbiliskom aeroklubu 1935, nastavila je raditi kao instruktorica letenja u školi; od januara 1936. do januara 1937. predavala je u Tbiliskoj jedriličarskoj školi. Nakon što je napustila školu jedrilica, vratila se u Tbiliski aeroklub, gdje je obučila 156 pilota prije jula 1941.

Drugi svjetski rat

Nakon invazije sila Osovine na Sovjetski Savez u junu 1941, Sirtlanova se pridružila vojsci. U početku je nastavila predavati u Tbilisiju, budući da je aeroklub postao 26. Vojna avijacijska škola pilota. Nakon što su snage Osovine ostvarile značajne teritorijalne dobitke i približile se Kavkazu u septembru 1942, škola je morala biti zatvorena.

Zatim je kratko služila kao komandant leta u medicinskoj eskadrili na Transkavkaskom frontu, prije nego što se u novembru pridružila 588. noćnom bombarderskom avijacijskom puku. Nakon dolaska u puk u decembru 1942, brzo je stekla reputaciju samouvjerene, orijentirane i uspješne pilotkinje. Uprkos relativnom nedostatku borbenog iskustva zbog kasnog dolaska na front, na kraju je dobila unapređenje iz pilota u komandanta leta, dijelom zbog svog ogromnog predratnog iskustva u pilotiranju tipa aviona koji je koristio puk, Po-2. Nedugo nakon što je jedinica dobila oznaku "Gardijski" i preimenovana u 46. gardijski bombarderski avijacijski puk u februaru 1943, Sirtlanova je odlikovana Ordenom Crvene zastave za izvršena 104 uspješna borbena leta. Nastavila je nizati borbene letove tokom cijelog rata, izvršivši 100 tokom bitke za poluostrvo Taman (septembar-oktobar 1943.) i 172 u bici za Krim u aprilu-maju 1944, čak je izvršila osam borbenih letova u jednoj noći, tokom kojih je u jednom uništila artiljerijsku bateriju. Do kraja rata dostigla je poziciju zamjenika komandanta eskadrile, a 20. juna 1945. nominovana je za Orden Heroja Sovjetskog Saveza za izvođenje 780 borbenih letova, bacanje 104 tone bombi na neprijateljsku teritoriju i sigurno vođenje svog aviona kroz jaku protivavionsku vatru i loše vrijeme, uništivši tri artiljerijske baterije, dva reflektora, dva voza, skladište goriva i četiri kopnena vozila. Orden joj je dodijeljen 15. maja 1946.

Kasniji život

Sirtlanova je ostala u Ratnom zrakoplovstvu, sa sjedištem u Poljskoj, sve do demobilizacije u oktobru 1945. Zatim se vratila u Tbilisi, gdje je radila kao menadžer u civilnoj zračnoj floti od decembra 1945. do januara 1948. Udala se za Maksima Fjodoroviča Babkina. Imali su dvije kćerke, Svetlanu i Nataliju. Nakon preseljenja u Kazan 1950 radila je u fabrici koja je proizvodila dijelove za avione i rakete.

Nakon duže bolesti umrla je 1. oktobra 1971. i sahranjena je na tatarskom groblju.

Nagrade

  • Medalja 50 godina Oružanih snaga SSSR
  • Medalja Za pobjedu nad Njemačkom u Velikom otadžbinskom ratu 1941-45
  • Medalja u spomen na 100-godišnjicu rođenja Vladimira Iljiča Lenjina
  • Medalja 20 godina pobjede u Velikom otadžbinskom ratu 1941-45
  • Medalja za odbranu Kavkaza
  • Medalja za oslobađanje Varšave
  • Heroj Sovjetskog Saveza
  • [[Orden crvene zastave]
  • Orden crvene zvijezde
  • Orden Otadžbinskog rata 2

Read next

In 24 languages

Text from Wikipedia, CC BY-SA 4.0 · Source article