Lara Gut-Behrami

U utrkama pod okriljem FIS-a prvi se put takmičila u decembru 2006. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2007. u austrijskom Altenmarktu osvojila je srebrnu medalju u spustu. Iste godine postala je prvakinja Švicarske u superveleslalomu, druga najmlađa u historiji prvenstava te države. Tu sezonu završila je na drugom mjestu u poretku spustašica u Europa Cupu.

Krajem decembra 2007. debitirala je u Svjetskom kupu u veleslalomu u Lienzu (također u Austriji). U januaru 2008. u Caspoggiu je pobijedila u četiri uzastopne utrke u Europa Cupu. U svom prvom spustu u Svjetskom kupu 2. februara 2008. odmah je stala na pobjedničko postolje, osvojivši treće mjesto u St. Moritzu uprkos tome što je pala pred samom ciljnom linijom, prešavši je na leđima; za pobjednicom je zaostala samo 35 stotinki. Sljedećeg dana bila je peta u superveleslalomu. Nakon te sezone promovirana je u A-reprezentaciju Švicarske za sljedeću sezonu.

U ranoj fazi njene prve pune sezone ostvarila je prvu pobjedu 20. decembra 2008. u superveleslalomu u St. Moritzu, završivši 63 stotinke ispred Fabienne Suter. Postala je najmlađa pobjednica superveleslalomske utrke u Svjetskom kupu sa 17 godina i 237 dana.

Na Svjetskom prvenstvu 2009. u francuskom Val-d'Isèreu osvojila je srebrne medalje u spustu i superkombinaciji, više od dva mjeseca prije svog 18. rođendana.

Dana 29. septembra 2009. pala je tokom treninga u Saas-Feeu i iščašila kuk. Prevezena je helikopterom u bolnicu u Vispu, gdje joj je kuk vraćen na mjesto. Švicarski skijaški savez u početku je izvijestio da će Gut biti izvan takmičenja najmanje mjesec. U januaru 2010. objavljeno je da će propustiti Olimpijske igre u Vancouveru zbog sporog oporavka od povrede kuka. Na kraju je propustila i ostatak sezone, ali se vratila u sljedećoj, ostvarivši četiri plasmana na postolje, uključujući pobjedu u superveleslalomu u Altenmarktu u januaru.

Nakon sezone 2010/11. promijenila je skije, prešavši s Atomica na Rossignol, s kojim je potpisala trogodišnji ugovor. Iako je sedam puta bila među deset najboljih u tri discipline tokom sezone 2011/12, nije se nijednom popela na postolje; najbolji rezultati bila su joj tri plasmana među prvih pet.

U decembru 2012. u Val-d'Isèreu prvi je put pobijedila u spustu. Završila je 16 stotinki ispred Amerikanke Leanne Smith i pola sekunde ispred zemljakinje Nadje Kamer.

Na Olimpijskim igrama 2014. u Sočiju osvojila je i dosad jedinu olimpijsku medalju, zauzevši treće mjesto u spustu, završivši 10 stotinki iza Tine Maze i zemljakinje Dominique Gisin, koje su podijelile zlatnu medalju. U Svjetskom kupu osvojila je mali Kristalni globus u superveleslalomu, dok je u ukupnom poretku bila treća.

Nakon četiri godine na Rossignolovim skijama prešla je na Headovu opremu u maju 2015.

Na Svjetskom prvenstvu 2017. na njenom domaćem terenu u St. Moritzu osvojila je bronzanu medalju u superveleslalomu. U sljedećoj disciplini, superkombinaciji, zadobila je povredu lijevog koljena (prednji križni ligament, meniskus) između vožnji, što je značilo i kraj sezone za nju.

U februaru 2020. ostvarila je prvu pobjedu u više od tri godine, nadmašivši konkurenciju na domaćem terenu u Crans-Montani.

U sezoni 2020/21. imala je neke od najboljih performansi u karijeri, pobijedivši u četiri uzastopna superveleslaloma, istovremeno smanjujući dotad veliki zaostatak u ukupnom poretku za Petrom Vlhovom. S uspjesima je nastavila i na Svjetskom prvenstvu u Cortini d'Ampezzo; u superveleslalomu je odskijala na nivou prikazanom u Svjetskom kupu, osvojivši prvu zlatnu medalju na svjetskim prvenstvima, kojoj je dva dana poslije dodala bronzanu u spustu. Sa samo jednim plasmanom na postolje u veleslalomu u toj sezoni, pomalo iznenađujuće osvojila je zlato i u toj disciplini, u kojoj je aktualna olimpijska pobjednica Mikaela Shiffrin odskijala dvije vrlo dobre vožnje, dok su mnoge od vodećih veleslalomašica podbacile; pobijedila je za samo dvije stotinke, što je najmanja razlika u veleslalomu u historiji svjetskih prvenstava. Tako je postala druga Švicarka u historiji koja je osvojila dvije zlatne medalje na jednom svjetskom prvenstvu i prva u 34 godine nakon što je to uspjela Erika Hess 1987. Na kraju je ipak završila na drugom mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa, ali je osvojila treći mali "Kristalni globus" u superveleslalomu.

S Olimpijskih igara u Pekingu vratila se s dvije medalje. Prvo je osvojila bronzu u veleslalomu, a zatim i zlatnu u superveleslalomu, dok je u spustu podbacila, zauzevši 16. mjesto.

U sezoni 2023/24. na postolje se plasirala 16 puta, od čega su polovina bile pobjede. Na kraju je drugi put u karijeri osvojila veliki "Kristalni globus", uz male u veleslalomu i superveleslalomu, dok je bez spustaškog ostala u posljednjoj utrci sezone.

U sljedećoj sezoni imala je nešto manje uspjeha: deset plasmana na postolje (tri pobjede), ali opet je bila najbolja u ukupnom poretku u superveleslalomu, dok se sa Svjetskog prvenstva u Saalbach-Hinterglemmu vratila sa srebrom u ekipnoj kombinaciji.

U novembru 2025. tokom treninga za superveleslalom u Copper Mountainu pretpjela je tešku povredu koljena, zbog čega je propustila ostatak sezone, uključujući i Olimpijske igre u Milanu i Cortini d'Ampezzo.

Njen otac, Pauli Gut, potječe iz Airola, a majka, Gabriella Almici, maserka, rođena je u Zoneu (Lombardija).

Tečno govori italijanski, njemački, francuski i engleski, a služi se i španskim jezikom.

U julu 2018. udala se za švicarskog nogometaša Valona Behramija i od 2019. nastupa pod prezimenom Gut-Behrami.

Kristalni globusi

• 9 titula – (2 ukupno, 6 u superveleslalomu, 1 u veleslalomu)

Plasmani po sezonama

Zaključno s 11. 2. 2026.

Pobjede

Ostala postolja

• Povreda između vožnji u kombinaciji 2017.

• Službeni sajt (it) (de) (fr) (en)
• Profil na FIS-u