Centralizacija

Centralizacija predstavlja usredotočenje poslova na nekom središnjem mjestu. Centralizacija označava takvu vrstu organizacije kojom se rukovođenje i upravljanje nekim poslom ili čitavim preduzećem usredotočuje na vrhu hijerarhijski utvrđene organizacione strukture. Svako mjesto na ljestvici ima tačno utvrđene zadatke pa su niža rukovodeća mjesta podređena višim, a viša najvišim. Od njih potiče inicijativa i poticaj za rad, ali oni primaju i punu odgovornost za uspješnost poslovanja.

U politici se pod centralizacijom podrazumijeva koncentracija svih ovlasti na jedno mjesto.

Centralizacija u politici

Historija centralizacije vlasti

Centralizacija vlasti označava sistematsko i dosljedno koncentriranje političke i upravne moći u jednom središtu ili u rukama jedne osobe unutar države ili organizacije. Jedan od najranijih i najutjecajnijih historijskih primjera političke centralizacije razvijen je tokom dinastije Qin u drevnoj Kini.

Država Qin uspostavila je visoko birokratiziran sistem vlasti, organiziran kroz strogu hijerarhiju državnih službenika koji su bili neposredno odgovorni prvom caru, Qin Shi Huangu. Pod snažnim utjecajem legalističke filozofije Han Feizija, vlasti dinastije Qin ukinule su feudalni poredak i zamijenile ga jedinstvenim pravnim i administrativnim sistemom. Sve teritorije, uključujući osvojena područja, stavljene su pod direktnu kontrolu centralne vlasti. Uvođenjem jedinstvenih zakona, standardizirane administracije i stroge birokratske kontrole, dinastija Qin stvorila je jedan od prvih snažno centraliziranih državnih sistema u historiji.

Obilježja centralizacije u drevnoj Kini

U drevnoj kineskoj državi monarhijska vlast predstavljala je vrhovni oblik političke moći. Car je imao monopol nad državnim resursima, a vjerovalo se da njegove lične sposobnosti i odluke određuju stabilnost i prosperitet carstva. Ovakav autokratski sistem omogućavao je brzo donošenje odluka i izbjegavanje složenih administrativnih procedura.

S druge strane, pretjerana koncentracija vlasti imala je i negativne posljedice. Dvorski službenici, nastojeći zadobiti carevu naklonost, često su gomilali vlastitu moć, što je dovodilo do frakcijskih sukoba i unutrašnje nestabilnosti. Također, iako je upravna vlast bila snažno centralizirana, nadležnosti pojedinih birokratskih funkcija često nisu bile jasno definirane, što je uzrokovalo neučinkovitost u upravljanju državom.